Čovjek I Pas - Arsen Dedic

Ovo je tužna priča

I tužan konac ima

Ovo je tužna priča

O ljudima i psima

Dane i tjedne sami

Prošla je zima ljeto

U sobi nekog hotela

Živjehu čovjek i pseto

Jeli su ista jela

I pili su ista pića

Čovjek je živio pseći

Jer to je tužna prića

Pas se zvao Petar

Čovjek se zvao Sava

U svakome psu je čovjek

U čovjeku pseto spava

Godine tako su prošle

I postoje takve krize

Čovjek uz narav pseću

Dobije želju da grize

Ista sudbina ih prati

Isto ih grije ljeto

Ne zna se ko je čovjek

I ne zna se ko je pseto

Zajedno laju na mjesec

Samoća, jad i bijeda

Čovjeku dlaka je bijela

A psu je kosa sijeda

Vratar je sanjao vrata

Velika i od zlata

I kitu krizantema

I ljubav koje nema

Dok četiri para nogu

I dva povijena repa

Osmoro dlakavih šapa

I četiri oka slijepa

Prošli su pored njega

Čovjek i pseto skupa

Napolju bijaše hladno

I kiša ulicu kupa

Pošli su korakom složnim

U susret psećoj sudbini

Oboje vidješe nebo

I zvijezde u daljini

No odjednom očajni jauk

Razbije grad na pola

Iz prvoga ugla banu

Siva šinterska kola

I sivi razapne mrežu

Na četiri strane svijeta

Uzdrhtala je Zemlja

Ko srce velikog pseta

Čovjek il' pas svejedno

Zajedno staju da laju

Sada u kolima istim

Istom se voze kraju.___

Jer ovo je tužna priča

I tužan konac ima

Ovo je tužna priča

O psima i o psima